Sedamdesetpetogodišnju Daru Ralević iz sela Dobruša na Kosovu, nesreća koja je zadesila nealbanski živalj u južnoj srpskoj pokrajini, dovela je u grad pod Jasikovcem. Ona danas, zahvaljujući ažurnosti “Kola srpskih sestara” na čijem se čelu nalazi Sonja Krivčević, junak priče svih raseljenih lica sa Kosova nastanjenih u Beranama, živi u jednom od 22 stana u zgradi koju je za kosovske izbjeglice sagradila njemačka humanitarna organizacija “Help”.
U rodnom selu starica je ostavila kuću i osam ari zemlje, ali ova skromna baka smatra da ima sreće u životu, prvenstveno zbog toga što je, kako kaže, naišla na Jovicu Žarića, predstavnika humanitarne organizacije čijeg se imena ne sjeća.
- Gospodin Žarić me je bukvalno SKLONIO sa ulice i obezbijedio mi krov nad glavom. Uselila sam se u baraku u izbjegličkom kampu kod Doma zdravlja u Beranama. Smještaj nije bio idealan, ali taj čovjek je učinio sve što je bilo u njegovoj moći. Najteže mi je padalo to što nijesam imala svoje kupatilo, nego smo svi u naselju koristili jedno. Ali i to je bilo mnogo bolje nego život na ulici. Poslije toga sam upoznala gospođu Sonju Krivčević iz Kola srpskih sestara. Ta žena o starima i samcima kao što sam ja brine kao o najrođenijima. Pored nje, pomogle su mi razne humanitarne organizacije među kojima je i ova njemačka koja mi je dodijelila garsonjeru u zgradi na Balabandi, gdje sada živim - ispričala je Ralevićeva.
Dok govori o ljudima koji su joj pomogli starica plače, ali to su suze radosnice, kaže, jer se danas ona osjeća sigurnom znajući da i dalje postoje ljudi koji brinu o starima i bolesnima.
Dara živi od penzije koju je zaradila kao službenik škole u Dobruši. Veći dio penzije joj, kako priča, ode na ljekove, jer je srčani bolesnik, a preležala je i tuberkulozu dok je živjela u prethodnom smještaju. Tada je u bolnici u Beranama provela tri mjeseca.
- Mnogo mi znače i paketi koje dobijam od Kola srpskih sestara i Helpa. Osim te pomoći, žene iz Sonjine organizacije redovno dolaze da mi prečiste kuću, jer sama ne mogu. One, a posebno Sonja, zamjenjuju mi djecu koju nemam. Svima koji su ovih godina bili uz mene neizmjerno hvala. Omogućili su mi da poslije kosovskog pakla, staračke dane provedem u miru - završila je priču baka Dara jecajući.
DAN
U rodnom selu starica je ostavila kuću i osam ari zemlje, ali ova skromna baka smatra da ima sreće u životu, prvenstveno zbog toga što je, kako kaže, naišla na Jovicu Žarića, predstavnika humanitarne organizacije čijeg se imena ne sjeća.
- Gospodin Žarić me je bukvalno SKLONIO sa ulice i obezbijedio mi krov nad glavom. Uselila sam se u baraku u izbjegličkom kampu kod Doma zdravlja u Beranama. Smještaj nije bio idealan, ali taj čovjek je učinio sve što je bilo u njegovoj moći. Najteže mi je padalo to što nijesam imala svoje kupatilo, nego smo svi u naselju koristili jedno. Ali i to je bilo mnogo bolje nego život na ulici. Poslije toga sam upoznala gospođu Sonju Krivčević iz Kola srpskih sestara. Ta žena o starima i samcima kao što sam ja brine kao o najrođenijima. Pored nje, pomogle su mi razne humanitarne organizacije među kojima je i ova njemačka koja mi je dodijelila garsonjeru u zgradi na Balabandi, gdje sada živim - ispričala je Ralevićeva.
Dok govori o ljudima koji su joj pomogli starica plače, ali to su suze radosnice, kaže, jer se danas ona osjeća sigurnom znajući da i dalje postoje ljudi koji brinu o starima i bolesnima.
Dara živi od penzije koju je zaradila kao službenik škole u Dobruši. Veći dio penzije joj, kako priča, ode na ljekove, jer je srčani bolesnik, a preležala je i tuberkulozu dok je živjela u prethodnom smještaju. Tada je u bolnici u Beranama provela tri mjeseca.
- Mnogo mi znače i paketi koje dobijam od Kola srpskih sestara i Helpa. Osim te pomoći, žene iz Sonjine organizacije redovno dolaze da mi prečiste kuću, jer sama ne mogu. One, a posebno Sonja, zamjenjuju mi djecu koju nemam. Svima koji su ovih godina bili uz mene neizmjerno hvala. Omogućili su mi da poslije kosovskog pakla, staračke dane provedem u miru - završila je priču baka Dara jecajući.
DAN
No comments:
Post a Comment