Ako umiješ da gledaš, dođi da vidiš Trepču, koja sve više liči na varoš. Kuće zbijene pored same rijeke, koja prolazi sredinom sela. A odozgo sa planina, krog maglu i studen probija se proljećno sunce, osvaja prostor.
Trepča se nalazi između Andrijevice i Berana. Bila je nekada opština, sada mjesna zajednica. Ovdje je nekada bio dom kulture, prodavnice, otkupne stanice, zgrade koje su sada napuštene. Selo se nalazi na zaravni opkoljeno sa svih strana planinama a dolje otvorena ravnica prema rijeci Limu. Zemlja je bogata, rodi dobro povrće, krompir, kukuruz, voće. Mjesto je nekada bilo gusto naseljeno. Svaka kuća je imala četiri do pet članova porodice. Bilo je puno naroda, da je milina gledati - kaže starina Milija Novović. Bogme se sada skoro ispraznilo selo. Mnogo je zatvorenih domova, razvalina i onih koji su davno napustili zavičaj. Sve je manje ženidbe i udadbe. Ne čuje se više da ko zapjeva, zovne. Mnogo je imanja zaraslo u korov, gora skoro ušla u kuće, pogotovu u gornjem kraju sela - priča Novović.
Trepča se pominje još u Dečanskoj hrisovulji 1220. godine. Odavde se odlazilo u svijet na školovanje i za zaradom. Mještani sa ponosom ističu da imaju školu koja je sagrađena 1923. godine. Zgrada je od kamena na dva sprata. Imala je biblioteku, bilo je nekada do 150 učenika. Sada nastavu pohađa svega 12 đaka. U ovoj školi učili su prva slova naši poznati književnici Mihailo Lalić, Miloš Vulević, Radoslav Stojanović, Čedo Vulević, Milivoje Mašović i drugi.
Trepča je nekada imala preko 100 domova i oko 200 domaćinstava, sad broji oko 70 kuća u kojima mahom žive stari.
Postoje priče i legende i o planini Lelejskoj gori, po kojoj nosi naslov roman Mihaila Lalića. I gledam tu planinu iznad Trepče. Nad njom magle i snijeg. Puna li je bila leleka i odjeka, a bogami i djevojačke i momačke pjesme, baš onako kako pisac Lalić kaže.
Trepča je bogata izvorima, ima planinu koja je bogomdana za uzgoj stočarstva, ima plodne njive, voćnjake, predustretljive ljude i dobre domaćine. Svako domaćinstvo ima vodu u kući, telefon, električne i druge uređaje. Ispred svake kuće može se vidjeti auto. Tu su i prodavnice, kafane, pošta i ambulanta, urađeni putevi kroz selo.
Polako se vraćaju oni koji su napuštali zavičaj, grade nove kuće - kaže nam domaćin Milija Petrić. Bilo je ovdje uzornih domaćina koji su imali preko 100 ovaca. Iznad sela su planine, praktično puste, nema stada ni čobana ljeti na njima kao nekada. Nema više djevojačke i momačke pjesme da se čuje odonud od Komova pa sve do Bjelasice i Jelovice. Zarasli su putevi kojima su mladići i djevojke prolazili i brali cvijeće, kretala se crnogorska kola, bili sabori.
Tako traje priča od iskona, ona naša, svakodnevna, a selo Trepča smješteno na zaravni pored Lima, na rijeci Trepči, ima svoju priču, svoje probleme vjerovanje u bolje sjutra.
Predanja
Ovo je inače, slobodarski kraj. Iz Trepče su čuveni junaci opjevani u narodnim pjesmama, o kojima Vuk Karadžić piše. Među njima je i čuveni Kostreš harambaša. I sada sa ponosom mještani govore o Kostrešovoj pećini u kojoj se skrivao od Turaka. O njegovom junaštvu postoje zapisane priče i legende. O ovom glasovitom harambaši piše i Mihailo Lalić u svojim djelima. Karadžić bilježi da je u gornjem toku Lima bio i Gavran harambaša i Limo i da su zajedno sa Kostrešom branili narod od turskog zuluma. Ovdje traje priča o Kuštrimu i Fatimi, dvoje zaljubljenih, čiju ljubav ni Turci nijesu mogli razdvojiti.
DAN
Trepča se nalazi između Andrijevice i Berana. Bila je nekada opština, sada mjesna zajednica. Ovdje je nekada bio dom kulture, prodavnice, otkupne stanice, zgrade koje su sada napuštene. Selo se nalazi na zaravni opkoljeno sa svih strana planinama a dolje otvorena ravnica prema rijeci Limu. Zemlja je bogata, rodi dobro povrće, krompir, kukuruz, voće. Mjesto je nekada bilo gusto naseljeno. Svaka kuća je imala četiri do pet članova porodice. Bilo je puno naroda, da je milina gledati - kaže starina Milija Novović. Bogme se sada skoro ispraznilo selo. Mnogo je zatvorenih domova, razvalina i onih koji su davno napustili zavičaj. Sve je manje ženidbe i udadbe. Ne čuje se više da ko zapjeva, zovne. Mnogo je imanja zaraslo u korov, gora skoro ušla u kuće, pogotovu u gornjem kraju sela - priča Novović.
Trepča se pominje još u Dečanskoj hrisovulji 1220. godine. Odavde se odlazilo u svijet na školovanje i za zaradom. Mještani sa ponosom ističu da imaju školu koja je sagrađena 1923. godine. Zgrada je od kamena na dva sprata. Imala je biblioteku, bilo je nekada do 150 učenika. Sada nastavu pohađa svega 12 đaka. U ovoj školi učili su prva slova naši poznati književnici Mihailo Lalić, Miloš Vulević, Radoslav Stojanović, Čedo Vulević, Milivoje Mašović i drugi.
Trepča je nekada imala preko 100 domova i oko 200 domaćinstava, sad broji oko 70 kuća u kojima mahom žive stari.
Postoje priče i legende i o planini Lelejskoj gori, po kojoj nosi naslov roman Mihaila Lalića. I gledam tu planinu iznad Trepče. Nad njom magle i snijeg. Puna li je bila leleka i odjeka, a bogami i djevojačke i momačke pjesme, baš onako kako pisac Lalić kaže.
Trepča je bogata izvorima, ima planinu koja je bogomdana za uzgoj stočarstva, ima plodne njive, voćnjake, predustretljive ljude i dobre domaćine. Svako domaćinstvo ima vodu u kući, telefon, električne i druge uređaje. Ispred svake kuće može se vidjeti auto. Tu su i prodavnice, kafane, pošta i ambulanta, urađeni putevi kroz selo.
Polako se vraćaju oni koji su napuštali zavičaj, grade nove kuće - kaže nam domaćin Milija Petrić. Bilo je ovdje uzornih domaćina koji su imali preko 100 ovaca. Iznad sela su planine, praktično puste, nema stada ni čobana ljeti na njima kao nekada. Nema više djevojačke i momačke pjesme da se čuje odonud od Komova pa sve do Bjelasice i Jelovice. Zarasli su putevi kojima su mladići i djevojke prolazili i brali cvijeće, kretala se crnogorska kola, bili sabori.
Tako traje priča od iskona, ona naša, svakodnevna, a selo Trepča smješteno na zaravni pored Lima, na rijeci Trepči, ima svoju priču, svoje probleme vjerovanje u bolje sjutra.
Predanja
Ovo je inače, slobodarski kraj. Iz Trepče su čuveni junaci opjevani u narodnim pjesmama, o kojima Vuk Karadžić piše. Među njima je i čuveni Kostreš harambaša. I sada sa ponosom mještani govore o Kostrešovoj pećini u kojoj se skrivao od Turaka. O njegovom junaštvu postoje zapisane priče i legende. O ovom glasovitom harambaši piše i Mihailo Lalić u svojim djelima. Karadžić bilježi da je u gornjem toku Lima bio i Gavran harambaša i Limo i da su zajedno sa Kostrešom branili narod od turskog zuluma. Ovdje traje priča o Kuštrimu i Fatimi, dvoje zaljubljenih, čiju ljubav ni Turci nijesu mogli razdvojiti.
DAN
No comments:
Post a Comment