Prvo poratno udruženje penzionera u Beranama formirano je 1946. godine, a koje egzistira do danas. Tokom svog postojanja bilo je među najuspješnijim, o čemu svjedoče mnoga pisana i druga priznanja. Suprotno normativnim aktima, praksi u cijeloj Crnoj Gori, pa i dalje, neki moćnici, zarad stranačko-partijskih potreba sredinom 2001. godine formiraju paralelno, odnosno drugo udruženje.
Po uzbrzanom postupku, nadležno ministarstvo i zvanično registruje isto i to pod imenom Prvo udruženje penzionera Berane. To što je prvo-staro bilo starije od drugo-džedom novog za cijelih 55 godina nije bila smetnja za redosljed pri registraciji, a što bi bilo analogno dokazu da je sin stariji od oca. Da su penzioneri imali makar jednu korist, umjestlo same štete, formiranjem drugog udruženja, mogli bi donekle prihvatiti taj apsurd.
Najveća šteta formiranjem drugog udruženja je što smo dobili razdruženje, tako što su se u nemalom broju drugovi koji su decenijama, ili čitavog radnog vijeka družili i radili na istom radnom mjestu, sada kao penzioneri postali nedrugovi zbog pripadnosti drugog udruženja, u svakom pogledu suprostavljena jedno drugom. Ni približno tačan broj svojih članova ne znaju ni u jednom udruženju, ali uporno tvrde i jedni i drugi da imaju većinu. Zbog ovakvog stanja imali smo puno štete u vremenu kada su dodjeljivana sredstva za stambeno-kreditna pitanja.
Po pitanju odmora i rekreacije godinama smo trpjeli štete, zbog nemogućnosti usklađivanja kvota korisnika po udruženjima. Takođe smo oštećeni za iznos povratnog dijela članarina. Kriterijumi za ostvarenja nekog prava, od jednog do drugog su različiti, radi čega ima puno prebjega iz jednog u drugo udruženje. Posebna je priča kada se daje takozvana pomoć od 30 eura, pa nastane najezda i trka od jednog do drugog udruženja. To je momenat kada se penzioner mora izjasniti kojem “carstvu” pripada. Ako to ne može da ostvari kod jednog ide kod drugog. Ima dosta penzionera, posebno sa sela, koji su zbunjeni, ne znajući o čemu se radi, pa je i velika mogućnost manipulacija sa njima.
Ima puno tvrdnji da se penzioneri kroz udruženja svrstavaju, pored stranačke partijski-vjersko-nacionalno. Nemam tačan podatak o ovoj konstataciji, a ako nekog to interesuje lako je doći do istog.
Postojanjem dva udruženja, na štetu penzionera, prave su dupli troškovi, od kojih ću nabrojati neke: duple poslovne prostorije, duple naknade predsjednicima, duple naknade zaposlenima u udruženjima, dupli ogrev, struja, telefonski troškovi, dnevnice za odlazak predsjednika u Podgoricu, dnevnice za razne sastanke u Beranama itd. Ipak, najveću štetu za penzionere smatram to što su nas dva udruženja razdružila i grdno posvađala. “Zaslugom” dva udruženja, na sam kraj 2005. god. penzioneri Berana doživljavaju veliko poniženje, a način što im ista daju kao novogodišnji poklon vareniku mljekare “Zora”, koja je dijeljena na tri punkta dana 27. i 28.12., a čiji rok trajanja je isticao 29.12. Znači varenika je dijeljena kao artikal koji je morao završiti u kanalizaciji.
Novo udruženje je vršilo diobu na dva punkta. Na jednom je dijeljeno po 12 litara kako je bilo u paketu, a na drugom po 10 litara. Staro udruženje je dijelilo, samo po tri litra, očigledno zbog manjih privilegija kod “Zore” dobilo je manju količinu varenike.
Na kraju htio bih podsjetiti kolege penzionere na podatak saopšten u parlamentu Crne Gore, da je bivši direktor PIO Banjević za odlazak iz KAP-e, kao otpremninu dobio cijelih 723 prosječnih penzija, ili toliko koliko bi penzioner primio prosječnih penzija za šest godina. Đukanović je primio 415 prosječnih penzija po istom osnovu, ili iznos prosječne penzije za period od 35 god. Ovo je ilustrativan podatak kolika je briga o penzionerima.
Na ovnosu svega izloženog i još mnogo drugog, krajnje je vrijeme da penzioneri kroz svoje udruženje učine, bar nešto, za popravljanje svog, izuzetno teškog materijalnog položaja, koji se povećanjem cijena permanentno pogoršava.
Penzioneri Berana, pod hitno bi morali da se vrate jedinstvenom udruženju, što je želja, najmanje 90 odsto njih. Status kvo odgovara isključivo užim forumima u oba udruženja. Kako se vidi.
Dragutin DAŠIĆ, Berane
DAN
Po uzbrzanom postupku, nadležno ministarstvo i zvanično registruje isto i to pod imenom Prvo udruženje penzionera Berane. To što je prvo-staro bilo starije od drugo-džedom novog za cijelih 55 godina nije bila smetnja za redosljed pri registraciji, a što bi bilo analogno dokazu da je sin stariji od oca. Da su penzioneri imali makar jednu korist, umjestlo same štete, formiranjem drugog udruženja, mogli bi donekle prihvatiti taj apsurd.
Najveća šteta formiranjem drugog udruženja je što smo dobili razdruženje, tako što su se u nemalom broju drugovi koji su decenijama, ili čitavog radnog vijeka družili i radili na istom radnom mjestu, sada kao penzioneri postali nedrugovi zbog pripadnosti drugog udruženja, u svakom pogledu suprostavljena jedno drugom. Ni približno tačan broj svojih članova ne znaju ni u jednom udruženju, ali uporno tvrde i jedni i drugi da imaju većinu. Zbog ovakvog stanja imali smo puno štete u vremenu kada su dodjeljivana sredstva za stambeno-kreditna pitanja.
Po pitanju odmora i rekreacije godinama smo trpjeli štete, zbog nemogućnosti usklađivanja kvota korisnika po udruženjima. Takođe smo oštećeni za iznos povratnog dijela članarina. Kriterijumi za ostvarenja nekog prava, od jednog do drugog su različiti, radi čega ima puno prebjega iz jednog u drugo udruženje. Posebna je priča kada se daje takozvana pomoć od 30 eura, pa nastane najezda i trka od jednog do drugog udruženja. To je momenat kada se penzioner mora izjasniti kojem “carstvu” pripada. Ako to ne može da ostvari kod jednog ide kod drugog. Ima dosta penzionera, posebno sa sela, koji su zbunjeni, ne znajući o čemu se radi, pa je i velika mogućnost manipulacija sa njima.
Ima puno tvrdnji da se penzioneri kroz udruženja svrstavaju, pored stranačke partijski-vjersko-nacionalno. Nemam tačan podatak o ovoj konstataciji, a ako nekog to interesuje lako je doći do istog.
Postojanjem dva udruženja, na štetu penzionera, prave su dupli troškovi, od kojih ću nabrojati neke: duple poslovne prostorije, duple naknade predsjednicima, duple naknade zaposlenima u udruženjima, dupli ogrev, struja, telefonski troškovi, dnevnice za odlazak predsjednika u Podgoricu, dnevnice za razne sastanke u Beranama itd. Ipak, najveću štetu za penzionere smatram to što su nas dva udruženja razdružila i grdno posvađala. “Zaslugom” dva udruženja, na sam kraj 2005. god. penzioneri Berana doživljavaju veliko poniženje, a način što im ista daju kao novogodišnji poklon vareniku mljekare “Zora”, koja je dijeljena na tri punkta dana 27. i 28.12., a čiji rok trajanja je isticao 29.12. Znači varenika je dijeljena kao artikal koji je morao završiti u kanalizaciji.
Novo udruženje je vršilo diobu na dva punkta. Na jednom je dijeljeno po 12 litara kako je bilo u paketu, a na drugom po 10 litara. Staro udruženje je dijelilo, samo po tri litra, očigledno zbog manjih privilegija kod “Zore” dobilo je manju količinu varenike.
Na kraju htio bih podsjetiti kolege penzionere na podatak saopšten u parlamentu Crne Gore, da je bivši direktor PIO Banjević za odlazak iz KAP-e, kao otpremninu dobio cijelih 723 prosječnih penzija, ili toliko koliko bi penzioner primio prosječnih penzija za šest godina. Đukanović je primio 415 prosječnih penzija po istom osnovu, ili iznos prosječne penzije za period od 35 god. Ovo je ilustrativan podatak kolika je briga o penzionerima.
Na ovnosu svega izloženog i još mnogo drugog, krajnje je vrijeme da penzioneri kroz svoje udruženje učine, bar nešto, za popravljanje svog, izuzetno teškog materijalnog položaja, koji se povećanjem cijena permanentno pogoršava.
Penzioneri Berana, pod hitno bi morali da se vrate jedinstvenom udruženju, što je želja, najmanje 90 odsto njih. Status kvo odgovara isključivo užim forumima u oba udruženja. Kako se vidi.
Dragutin DAŠIĆ, Berane
DAN
No comments:
Post a Comment