Današnji protivnici naknadno uvjereni i uvjeravani da je ona tamnica, najveća zabluda, da veći brat tiraniše mlađeg brata sa juga, zvuče suviše histerično kao da žele da i sebi i svakome začepe uši da se ne bi čuo glas koji bi podsjetio da su upravo to zajedništvo gradile generacije Crnogoraca i Srba. Zašto neko danas ima pravo da tako lako sudi generacijama koje su u zajedništvu vidjele najbolju varijantu opstanka? Kako da većina u Crnoj Gori povjeruje da treba da bježi što dalje od Srbije i da samo nezavisnost vodi u Evropu?
Osnovna preokupacija vladajuće elite u Crnoj Gori je da ubijedi, ne birajući sredstva, većinu i odnese pobjedu na referendumu.
I možda će neko reći “Ko još mari za istoriju Srbije i Crne Gore”. Samo da je boljeg života! Da je više posla i da nam djeca nijesu gladna. Ali prva svadba, prva sahrana ili prva utakmica i mnogi će se sjetiti bez čega su ostali. I šta je istorija, osim saznanja da više vidimo, zato što stojimo na ramenima onih koji su živjeli prije nas. Pa i ako smo naslijedili razorenu zajedničku kuću, valja je opravdati i graditi da bismo je potomcima ostavili uređenu, a naš grijeh biće, ako im u nasljeđe ne ostavimo istinu, ko im je i zašto naslijeđenu kuću rušio, ko nam je i čime na mobu dolazio da je popravljamo. Nadam se da će intelektualno poštenje i istinsko staranje za sudbinu naroda i države prevagnuti nad silama dezintegracije i nesloge, ne zbog nekog mitskog sna o bratskoj slozi, već zbog uvjerenja da, na duži rok, ova politička zajednica ne može opstati bez ove temeljne odluke.
Ovo nije poziv za sveopštu sabornost i neko pretpolitičko jedinstvo, već apel za stvaranje civilizacijskih pretpostavki koje su uslov mogućnosti normalne politike i njenog izvlačenja iz okvira lične patologije i individualnog profiterstva, jer su upravo zbog ovih razloga mnoge greške učinjene, uključujući i one koje se u politici i životu jednog malog naroda ne smiju činiti, odnosno propuštati. Od našeg formata i ljudskog kvaliteta zavisiće smjer kretanja, a Mašane, ne brini, za struju ćemo u zajedničkoj državi lakše i zaraditi.
Sonja Đukić-Šarić (28) dipl.politikolog, BeraneOsnovna preokupacija vladajuće elite u Crnoj Gori je da ubijedi, ne birajući sredstva, većinu i odnese pobjedu na referendumu.
I možda će neko reći “Ko još mari za istoriju Srbije i Crne Gore”. Samo da je boljeg života! Da je više posla i da nam djeca nijesu gladna. Ali prva svadba, prva sahrana ili prva utakmica i mnogi će se sjetiti bez čega su ostali. I šta je istorija, osim saznanja da više vidimo, zato što stojimo na ramenima onih koji su živjeli prije nas. Pa i ako smo naslijedili razorenu zajedničku kuću, valja je opravdati i graditi da bismo je potomcima ostavili uređenu, a naš grijeh biće, ako im u nasljeđe ne ostavimo istinu, ko im je i zašto naslijeđenu kuću rušio, ko nam je i čime na mobu dolazio da je popravljamo. Nadam se da će intelektualno poštenje i istinsko staranje za sudbinu naroda i države prevagnuti nad silama dezintegracije i nesloge, ne zbog nekog mitskog sna o bratskoj slozi, već zbog uvjerenja da, na duži rok, ova politička zajednica ne može opstati bez ove temeljne odluke.
Ovo nije poziv za sveopštu sabornost i neko pretpolitičko jedinstvo, već apel za stvaranje civilizacijskih pretpostavki koje su uslov mogućnosti normalne politike i njenog izvlačenja iz okvira lične patologije i individualnog profiterstva, jer su upravo zbog ovih razloga mnoge greške učinjene, uključujući i one koje se u politici i životu jednog malog naroda ne smiju činiti, odnosno propuštati. Od našeg formata i ljudskog kvaliteta zavisiće smjer kretanja, a Mašane, ne brini, za struju ćemo u zajedničkoj državi lakše i zaraditi.
VIJESTI
No comments:
Post a Comment