Kreneš li od Berana preko Police razrovanim putem oko 30 kilometara stići ćeš u Azane. Staro je naselje u gornjem toku Lima. Pominje se u 12. vijeku. Okruženo je planinskim vijencima između sela Crniša, Goduše i Radmanca. Ovdje većinom žive Petrovići, Lukovići, Ivezići, Popovići i druga bratstva. Ovaj kraj ima bogatu onomstiku i toponime o kojima su pisali strani i naši naučnici, među njima Pavle Rovinski i Igor Kovaljevski, te akademici Milisav Lutovac, Mirko Barjaktarević, Miomir Dašić, dr Draško Došljak, književnik Miloš Ostojić i drugi. Ovaj kraj je bogat i mikro-toponimima: Crkvica, Podcrkva, Podcrkvenica, Selište, Vidin Do. Dobilo je ime Azane po božanskom svetilištu, idolu, piše Miloš Ostojić u knjizi “Vasojevići u svijetu onomastike”.
U Azanima su drevni grobovi, ćirilični natpisi. Na jednoj ogromnoj ploči dugoj dva metra, a širokoj 35 santimetara piše “vjeruj Hristu”. Zatim tri duga reda ispisana slova: “Kralj, i “reč”...” I ne postradah” a dalje se ne vide slova. Kamena nadgrobna ploča, koga kralja? Odakle je ovdje donesen i sahranjen. Čije su ruke urezale ova slova na kamenoj ploči. Nijesmo mogli znati. Tu su i drugi krstovi, i priča o vojvodi Petru Azancu, manastiru i boru starom više od 600 godina, kako je ovdje zasađen i kako su ga čuvali mještani da ga Turci ne posijeku. Ima priča, a koju su zabilježili i hroničari kako je vojvoda Petar okovao bor plehom i ekserima od zemlje u visini od 30 metara i tako ga sačuvao da ne bude posječen. Kod bora je i grob vojvode Petra Petrocića Azanca. Traje bor, priča i selo Azane. Istorija jednog kraja, zapisi, slovo, krstovi, drevni grobovi koje treba, zaštiti od propadanja.
Urađena je na starom zdanju nova crkva. Oformljeno je i Kolo srpskih sestara na čelu sa Slobodankom Luković. Crkvu svakodnevno posjećuju mještani, ima i mladih, pogotovu subotom i nedjeljom, kada dođu iz Berana oni koji tamo rade a nijesu zaboravili svoj zavičaj. Ulažu, skupljaju sredstva da rekonstruišu put kroz selo. Složni su pa će planovi koji su zamislili biti na vrijeme završeni. Ima i novih kuća, čini se da se zavičajci vraćaju svome kraju i da sopstvenim sredstvima stvaraju uslove za bolji zajednički život.
U Azane treba doći i vidjeti šta je sve šta je sve ovdje nekada bilo. A bio je manastir i u njemu ikone i knjige, sveštenici koji su, kažu ovdje, pisali molitvenike, psalme, o kojima postoje zapisi. Ovo je kraj gdje su dolazili kraljevi, velmoži, Nemanjići, jer je to prostor između Budimlja, manastira Sudikova, Đurđevih Stupova i Bijelog Polja. Kraj na kome je bilo mnogo manastira i crkava. Nije putopisac bez razloga zapisao da je dolina Lima novi Jerusalim. I zaista je to tako, ali uvjeriće se ona koji dođe ovdje i vidi sve to. Uvjeriće se i da je bila monaška škola u Azanima i da su tu stjecište nalazili učeni monasi i drugi spisatelji, pisali crkvene knjige. Ali vrijeme je učinilo svoje, baš kako zapisa Igor Kovaljevski: “Duša ovog naroda vezana je za obalu Lima, šumu, manastirske zidine i gdje god dođete pokazaće vam crkvu, ruševinu, prazni mermerni sarkofag”.
Tako kazuje i starica Gorica Ivezić o ovom kraju, o prošlosti, o sjaju i bogatstvu manastira.
- Sada se okupljamo oko crkve. Ona nam je sve, dom kulture, škola, biblioteka, zborište. Tu se i dogovaramo, sjedimo ispod bora, nadamo se boljim danima, sjutrašnjici. Tužno je što je ovaj kraj skoro napušten, što niko nije zaštitio ove spomenike, ove drevne grobove. Istina, mještani ih čuvaju ali nemamo sredstava da to saniramo kako treba - kažu nam u ovom kraju.
DAN
U Azanima su drevni grobovi, ćirilični natpisi. Na jednoj ogromnoj ploči dugoj dva metra, a širokoj 35 santimetara piše “vjeruj Hristu”. Zatim tri duga reda ispisana slova: “Kralj, i “reč”...” I ne postradah” a dalje se ne vide slova. Kamena nadgrobna ploča, koga kralja? Odakle je ovdje donesen i sahranjen. Čije su ruke urezale ova slova na kamenoj ploči. Nijesmo mogli znati. Tu su i drugi krstovi, i priča o vojvodi Petru Azancu, manastiru i boru starom više od 600 godina, kako je ovdje zasađen i kako su ga čuvali mještani da ga Turci ne posijeku. Ima priča, a koju su zabilježili i hroničari kako je vojvoda Petar okovao bor plehom i ekserima od zemlje u visini od 30 metara i tako ga sačuvao da ne bude posječen. Kod bora je i grob vojvode Petra Petrocića Azanca. Traje bor, priča i selo Azane. Istorija jednog kraja, zapisi, slovo, krstovi, drevni grobovi koje treba, zaštiti od propadanja.
Urađena je na starom zdanju nova crkva. Oformljeno je i Kolo srpskih sestara na čelu sa Slobodankom Luković. Crkvu svakodnevno posjećuju mještani, ima i mladih, pogotovu subotom i nedjeljom, kada dođu iz Berana oni koji tamo rade a nijesu zaboravili svoj zavičaj. Ulažu, skupljaju sredstva da rekonstruišu put kroz selo. Složni su pa će planovi koji su zamislili biti na vrijeme završeni. Ima i novih kuća, čini se da se zavičajci vraćaju svome kraju i da sopstvenim sredstvima stvaraju uslove za bolji zajednički život.
U Azane treba doći i vidjeti šta je sve šta je sve ovdje nekada bilo. A bio je manastir i u njemu ikone i knjige, sveštenici koji su, kažu ovdje, pisali molitvenike, psalme, o kojima postoje zapisi. Ovo je kraj gdje su dolazili kraljevi, velmoži, Nemanjići, jer je to prostor između Budimlja, manastira Sudikova, Đurđevih Stupova i Bijelog Polja. Kraj na kome je bilo mnogo manastira i crkava. Nije putopisac bez razloga zapisao da je dolina Lima novi Jerusalim. I zaista je to tako, ali uvjeriće se ona koji dođe ovdje i vidi sve to. Uvjeriće se i da je bila monaška škola u Azanima i da su tu stjecište nalazili učeni monasi i drugi spisatelji, pisali crkvene knjige. Ali vrijeme je učinilo svoje, baš kako zapisa Igor Kovaljevski: “Duša ovog naroda vezana je za obalu Lima, šumu, manastirske zidine i gdje god dođete pokazaće vam crkvu, ruševinu, prazni mermerni sarkofag”.
Tako kazuje i starica Gorica Ivezić o ovom kraju, o prošlosti, o sjaju i bogatstvu manastira.
- Sada se okupljamo oko crkve. Ona nam je sve, dom kulture, škola, biblioteka, zborište. Tu se i dogovaramo, sjedimo ispod bora, nadamo se boljim danima, sjutrašnjici. Tužno je što je ovaj kraj skoro napušten, što niko nije zaštitio ove spomenike, ove drevne grobove. Istina, mještani ih čuvaju ali nemamo sredstava da to saniramo kako treba - kažu nam u ovom kraju.
DAN
No comments:
Post a Comment