Dođeš li od Berana ili Andrijevice, svejedno “na onome lomnom Šekularu” kako narodna pjesma kaže, udaljenom od Berana 20 kilometara, vidjećeš da je ovdje bilo mnogo starina, građevina. Šekular je staro naselje koje se pominje u Dečanskoj hrisovulji 1220. godine i u Povelji Banjske. Šekular čini devet sela i devet crkava koje su ratovi razorili. Njime su upravljali knezovi, despoti, vojvode. Šekular je od turskog cara bio oslobođen plaćanja poreza. No, taj ferman nijesu mnogo poštovali veziri i begovi pa su često napadali Šekular. Da je ovaj kraj bio bogat, i da se živjelo u miru govori i narodna pjesma “Margita djevojka i Rajko Vojvoda”: “Na onome lomnom Šekularu/Ondje bješe Petar Šekularac/A na onoj na vodi Bojani/Ondje bješe Vukašine kralju”. Šekular se pominje i u drugim pjesmama i spisima. Istorija je zabilježila Komnen Barjaktara i Vuka Ljevaka, te vojvodu Dašu od koga su Dašići, koji je i najduže vladao Šekularom. Na mjestu Ulica imao je svoj dvor odakle je upravljao, donosio odluke zajedno sa narodom, kretao u bojeve. Tu se i danas pored obnovljenog manastira nalazi i Dašina kamena stolica, a čuva se njegov topuz i mač. Njegovi potomci i čitav Šekular podigli su mu i spomen-obilježje na Ulici.
Šekular je mjesto među prvim naseljeno u Limskoj dolini. Slobodarsko gnijezdo u kome žive mrki i puna srca ljudi. Šekular je dobio ime po muškom imenu Sekula. Na staroslovenskom jeziku Šekular znači svijet, narod. Pominje se u zapisima Sinđela Arsenija IV Jovanovića, prilikom prolaska kroz Peć i Rugovu na Has, u vrijeme druge seobe 1737. godine Vojvoa Petar Šekularac išao sa vojskom, noseći tain, da se priključi vojnom taboru Sibinjanin Janka, koji je 1449. godine vodio bobru protiv Turaka, o čemu postoje spisi.
U Šekularu je rođen i pjesnik Vukajlo Kukal koji je napisao poznatu poemu “Pismo mojim đacima”. Ovaj kraj je dao junake bez uzmaha koji su branili slobodu. Njegova prsa krase Obilića, Karađorđeva medalje, legije časti i druga odličja iz minulih ratova. Dao je Šekular veliki broj stvaralaca intelektualaca, prosvjetnih radnika, inženjera, dobrih domaćina, akademika svjetskog glasa. Danas je sve drugačije. Urađeni su putevi kroz sela i do planina. Obnovljene školske zgrade, ali je sve manje učenika. No, posljednjih godina mnogi se vraćaju svome kraju, ulažu u njegov razvoj. Složni su Šekularci pa im ide sve od ruke. Čuvaju svoju prošlost, a idu ukorak sa vremenom. Imaju mnogo toga da urade za zajedničko dobro, pogotovu na mjestu Ulici koja je i danas glavno sjedište devet sela Šekulara. Tradicija se ovdje ljubomorno čuva i pamti.
To je istorija ovog kraja, život ovih ljudi, njihovo trajanje. Od tih starina, priča, drumovanja, o carskom fermanu, o vojvodama, knezovima, ratnicima, narodnim herojima, borcima, mogli bismo zaključiti da je na ovim strminama, ubogim dolinama i šumskim tamninama oduvijek živio slobodan čovjek. I da ovo mjesto ima dušu - ona nije u šumama, vodama, planinama, niti u njihovim spomenicima i kamenim zidinama. U čovjeku je! Ovom tihom, staloženom, spokojnom
Ulica, šetalište...
Šekular ima Ulicu, ali je bez ulice. To je jedno selo koje je bilo glavno sjedište Šekulara kao i sada. Imalo je, kažu, svoje kule, bedeme, ulice, ali uske, kaldrmisane, imalo je šetalište. Ustvari, to je bio grad, koji su ratovi razorili, a najviše Turci. Ovdje se vide kameni ostaci tih građevina. Tu je bio i manastir kome su pripadale crkve sela Šekulara. U njemu je bila rezbarska škola, molitvenik, zublja slobodarska, svetionik. Danas su mještani obnovili svoju “prestonicu” podigli manastir, spomen-obilježje vojvodi Daši. Tu su i druga znamenja ovog kraja govore o prošlosti i sadašnjosti. Na Ulici je bilo zborno mjesto. Tu se zborilo i dogovaralo, vijećali nekad glavari, donosili važne odluke. Na ovom mjestu igralo se kolo. Sa ovog mjesta slati su glasnici kanzu Danilu na Cetinje, i prema Šumadiji. Nosili su poruke slobodari ovih krajeva, tražeći pomoć u oružju. Na ovom mjestu je i spomen-obilježje palim borcima i žrtvama u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Ovdje je zapisana istorija ovog kraja, pjesma i sloboda.
DAN
Šekular je mjesto među prvim naseljeno u Limskoj dolini. Slobodarsko gnijezdo u kome žive mrki i puna srca ljudi. Šekular je dobio ime po muškom imenu Sekula. Na staroslovenskom jeziku Šekular znači svijet, narod. Pominje se u zapisima Sinđela Arsenija IV Jovanovića, prilikom prolaska kroz Peć i Rugovu na Has, u vrijeme druge seobe 1737. godine Vojvoa Petar Šekularac išao sa vojskom, noseći tain, da se priključi vojnom taboru Sibinjanin Janka, koji je 1449. godine vodio bobru protiv Turaka, o čemu postoje spisi.
U Šekularu je rođen i pjesnik Vukajlo Kukal koji je napisao poznatu poemu “Pismo mojim đacima”. Ovaj kraj je dao junake bez uzmaha koji su branili slobodu. Njegova prsa krase Obilića, Karađorđeva medalje, legije časti i druga odličja iz minulih ratova. Dao je Šekular veliki broj stvaralaca intelektualaca, prosvjetnih radnika, inženjera, dobrih domaćina, akademika svjetskog glasa. Danas je sve drugačije. Urađeni su putevi kroz sela i do planina. Obnovljene školske zgrade, ali je sve manje učenika. No, posljednjih godina mnogi se vraćaju svome kraju, ulažu u njegov razvoj. Složni su Šekularci pa im ide sve od ruke. Čuvaju svoju prošlost, a idu ukorak sa vremenom. Imaju mnogo toga da urade za zajedničko dobro, pogotovu na mjestu Ulici koja je i danas glavno sjedište devet sela Šekulara. Tradicija se ovdje ljubomorno čuva i pamti.
To je istorija ovog kraja, život ovih ljudi, njihovo trajanje. Od tih starina, priča, drumovanja, o carskom fermanu, o vojvodama, knezovima, ratnicima, narodnim herojima, borcima, mogli bismo zaključiti da je na ovim strminama, ubogim dolinama i šumskim tamninama oduvijek živio slobodan čovjek. I da ovo mjesto ima dušu - ona nije u šumama, vodama, planinama, niti u njihovim spomenicima i kamenim zidinama. U čovjeku je! Ovom tihom, staloženom, spokojnom
Ulica, šetalište...
Šekular ima Ulicu, ali je bez ulice. To je jedno selo koje je bilo glavno sjedište Šekulara kao i sada. Imalo je, kažu, svoje kule, bedeme, ulice, ali uske, kaldrmisane, imalo je šetalište. Ustvari, to je bio grad, koji su ratovi razorili, a najviše Turci. Ovdje se vide kameni ostaci tih građevina. Tu je bio i manastir kome su pripadale crkve sela Šekulara. U njemu je bila rezbarska škola, molitvenik, zublja slobodarska, svetionik. Danas su mještani obnovili svoju “prestonicu” podigli manastir, spomen-obilježje vojvodi Daši. Tu su i druga znamenja ovog kraja govore o prošlosti i sadašnjosti. Na Ulici je bilo zborno mjesto. Tu se zborilo i dogovaralo, vijećali nekad glavari, donosili važne odluke. Na ovom mjestu igralo se kolo. Sa ovog mjesta slati su glasnici kanzu Danilu na Cetinje, i prema Šumadiji. Nosili su poruke slobodari ovih krajeva, tražeći pomoć u oružju. Na ovom mjestu je i spomen-obilježje palim borcima i žrtvama u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Ovdje je zapisana istorija ovog kraja, pjesma i sloboda.
DAN
No comments:
Post a Comment