Kada sam tražio Vuka Marsenića, slikara, u Murini svu su mi rekli da živi i stvara u predjelu ispunjenom ljepotom. Kad se “umori” naš slikar, kažu mještani, od slikanja i boja on radi na imanju, najviše oko voćnjaka, druži se sa nama. Tako pričaju mještani varošice Murine za akademskog slikara Vuka Marsenića, koji je rođen u selu Mašnici nedaleko od Murine. Završio je umjetničku školu u Herceg Novom a potom studije likovne akademije u Prištini. Sav život predavao je likovno obrazovanje u školi “Petar Dedović” u Murini. Mnogi njegovi đaci postali su dobri slikari, uzorni predavači, zavoljeli su slikarstvo, literaturu, zahvaljujući baš svom profesoru Marseniću.
Mašnica, rodno mjesto slikara Marsenića, jedno je od najljepših sela u Gornjim Vasojevićima. Liči na urbano naselje. Sredinom sela prolazi asfaltna traka, a urađeni su i putevi kroz selo. Ispred svake kuće auto, uvedeni telefoni, voda i drugi električni uređaji. Složni su mještani, kad skoli zima, ili kada se manje radi na imanju oni dolaze kod svoga slikara i gledaju šta on to radi. Njegov atelje je pun započetih slika, boja, portreta, zavičajnih pejzaža.
Razgovaramo sa slikarom Marsenićem, u njegovom smo domu, kaže da je najviše svoje slike poklanjao prijateljima. Ovo je kraj, ističe Marsenić gdje se dosta poklanja pažnja umjetnosti. Odavde je poniklo dosta slikara, književnika, među njima su Radovan Zogović, Veljko Mijović, Dragomir Ćulafić, Miladin Ćulafić, Vlajko Ćulafić, Milosava Mijović, Jezdo Radenović, Lidija Radenović, Tomislav Rajković. Dao je ovaj kraj znatan broj naučnika, akademika, profesora, iznjedrio ih je ovaj prostor ispod Čakora, Komova i Visitora.
Ovaj kraj je bogomdan za slikara i pjesnika, kaže Marsenić. Ja samo prenosim prirodu na platno, ona je dio mojeg života, duše. Saživio sam se sa ovim prostorom, sa okolinom, ovim dobrim ljudima koji me podržavaju u mom stvaralaštvu. Bez njih bi bio siromašniji za jednu ljepotu življenja i viđenja.
Dok Vuk Marsenić tako priča, tu su njegovi prijatelji, komšije, piju šljivovicu, razgovaraju o proljećnim radovima, bodre slikara u svojim namjerama. Gledam naspram Visitor, Goleš planina i Zeletin, a ovamo dolje Komovi, koje slikar Marsenić prenosi na platno.
Zavolio je zavičaj od djetinjstva i nije ga napuštao. Ostao je da živi i stvara u svom kraju. Opredijelio se zbog motiva kojih rijetko gdje ima. Ovih dana intenzivno radi, priprema se za novu izložbu. Želja mu je da završi do kraja proljeća nekoliko pejzaža i portreta kako bi otvorio na primorju samostalnu izložbu.
Tako živi i stvara slikar Vuk Marsenić, koji je sav svoj život posvetio literaturi, slikarstvu, učenicima, svom zavičaju. Voli planinu, često je sa svojim mještanima na saborima, pogotovu ljeti na izuzetno lijepoj planini Mokroj, Čakoru, a često odlazi predjelima Zeletina i Visitora, traži svojoj slikarskoj duši prostor za nove motive.
Ovaj neumorni stvaralac afirmisao je svoj kraj, pogotovu kada je bio profeosor u školi u Murini, dječji radovi škole u kojoj je radio bili su izloženi u Čehoslovačkoj, Makedoniji, Mađarskoj, Kini, Poljskoj u gradovima Crne Gore i Srbije.
Izložbe
Imao je ovaj ugledni stvaralac više zajedničkih i samostalnih izložbi ne samo u svom kraju, nego i u Andrijevici, Beranama, Nikšiću, Podgorici, Budvi, Herceg Novom, Beogradu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Za svoje stvaralaštvo dobitnik je značajnih nagrada i priznanja. Najdraža mu je nagrada njegovih mještana i kada vidi svoju sliku u nečijem domu.
DAN
Mašnica, rodno mjesto slikara Marsenića, jedno je od najljepših sela u Gornjim Vasojevićima. Liči na urbano naselje. Sredinom sela prolazi asfaltna traka, a urađeni su i putevi kroz selo. Ispred svake kuće auto, uvedeni telefoni, voda i drugi električni uređaji. Složni su mještani, kad skoli zima, ili kada se manje radi na imanju oni dolaze kod svoga slikara i gledaju šta on to radi. Njegov atelje je pun započetih slika, boja, portreta, zavičajnih pejzaža.
Razgovaramo sa slikarom Marsenićem, u njegovom smo domu, kaže da je najviše svoje slike poklanjao prijateljima. Ovo je kraj, ističe Marsenić gdje se dosta poklanja pažnja umjetnosti. Odavde je poniklo dosta slikara, književnika, među njima su Radovan Zogović, Veljko Mijović, Dragomir Ćulafić, Miladin Ćulafić, Vlajko Ćulafić, Milosava Mijović, Jezdo Radenović, Lidija Radenović, Tomislav Rajković. Dao je ovaj kraj znatan broj naučnika, akademika, profesora, iznjedrio ih je ovaj prostor ispod Čakora, Komova i Visitora.
Ovaj kraj je bogomdan za slikara i pjesnika, kaže Marsenić. Ja samo prenosim prirodu na platno, ona je dio mojeg života, duše. Saživio sam se sa ovim prostorom, sa okolinom, ovim dobrim ljudima koji me podržavaju u mom stvaralaštvu. Bez njih bi bio siromašniji za jednu ljepotu življenja i viđenja.
Dok Vuk Marsenić tako priča, tu su njegovi prijatelji, komšije, piju šljivovicu, razgovaraju o proljećnim radovima, bodre slikara u svojim namjerama. Gledam naspram Visitor, Goleš planina i Zeletin, a ovamo dolje Komovi, koje slikar Marsenić prenosi na platno.
Zavolio je zavičaj od djetinjstva i nije ga napuštao. Ostao je da živi i stvara u svom kraju. Opredijelio se zbog motiva kojih rijetko gdje ima. Ovih dana intenzivno radi, priprema se za novu izložbu. Želja mu je da završi do kraja proljeća nekoliko pejzaža i portreta kako bi otvorio na primorju samostalnu izložbu.
Tako živi i stvara slikar Vuk Marsenić, koji je sav svoj život posvetio literaturi, slikarstvu, učenicima, svom zavičaju. Voli planinu, često je sa svojim mještanima na saborima, pogotovu ljeti na izuzetno lijepoj planini Mokroj, Čakoru, a često odlazi predjelima Zeletina i Visitora, traži svojoj slikarskoj duši prostor za nove motive.
Ovaj neumorni stvaralac afirmisao je svoj kraj, pogotovu kada je bio profeosor u školi u Murini, dječji radovi škole u kojoj je radio bili su izloženi u Čehoslovačkoj, Makedoniji, Mađarskoj, Kini, Poljskoj u gradovima Crne Gore i Srbije.
Izložbe
Imao je ovaj ugledni stvaralac više zajedničkih i samostalnih izložbi ne samo u svom kraju, nego i u Andrijevici, Beranama, Nikšiću, Podgorici, Budvi, Herceg Novom, Beogradu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Za svoje stvaralaštvo dobitnik je značajnih nagrada i priznanja. Najdraža mu je nagrada njegovih mještana i kada vidi svoju sliku u nečijem domu.
DAN
1 comment:
dje mogu da se kupe i pogledaju njegove slike
Post a Comment