Jesen, mirišu jabuke, putem prođe lijepa djevojka i uljepša prostor koji je prekriven crveno-žutom pozlatom. Sve to stvara toplu sliku ovog kraja. Na sred sela, u jednoj udolini, među voćem, pored starog oraha nalazi se rodna kuća akademika Miomira Dašića. Našao sam ga u radnoj sobi, pored knjiga, pa opet knjige, zapisi, novi rukopisi i tako redom... Tu je šolja sa kafom, flaša rakije, domaće, šljivovice i dvije čaše. Kod akademika Dašića dolaze svakodnevno ljudi, navrate prolaznici, mještani. Cijelog ljeta kod njega je puna kuća. Tu su naučnici iz Podgorice, Beograda, Sarajeva, iz Rusije, Pariza, književnici, slikari, novinari... razgovaraju sa njim, on ih sluša, počasti kafom, domaćom šljivovicom, sa njima popije poneku. Njegova je kuća s proljeća, ljeta i jeseni pravi kulturni centar.
Gledam, soba prepuna knjiga. Tu su portreti naučnika, istoričara, umjetničke slike. Tu na stolu nalazi se i nedavno izašla knjiga akademika Dašića: “Šekular i Šekularci od pomena do 1941. godine”. Knjiga sadrži blizu 700 stranica, a objavila ju je Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Prostor ispunjen radnom atmosferom, toplinom koja ti pruža radost. Uz sve to, beskrajna tišina prekrila prostor. Grana jabuke puna roda natkrilila prozor kuće. Sunce se spušta na sto, prostire jesenju žuto-bakarnu boju, pa ti toplo u duši, što si ovdje, u kući akademika Dašića.
Obradovao se kad sam došao. Bio mi je direktor kada sam bio đak Gimnazije “Panto Mališić” u Beranama. Bila je to ugledna škola koja je afirmisala talentovane učenike, pomagala im da ostvare svoje želje. Sjećam se, svake godine direktor Dašić je slao profesore i znatan broj učenika na Međunarodni sajam knjiga u Beogradu. Neka vide đaci duhovni centar svijeta, govorio je direktor Dašić. Kupovao je knjige za školsku biblioteku. I zaista, bila je jedna od najbogatijih biblioteka naslovima i brojem u Crnoj Gori. Podsjećam ga na te dane, a on mahne rukom i kaže: “Šta je škola bez knjige. Ona ne postoji. Dobra biblioteka znači mnogo za učenika i profesora. Volim kad mladi čitaju, kad nešto rade, stvaraju. Želja mi je bila da ih pomognem u tome koliko sam mogao, raduje me ako sam uspio.”
Akademik Miomir Dašić je rođen u Rovcima koja su udaljena od Berana oko 20 kilometara. Sada se do ovog mjesta može doći asfaltnim putem. U njemu živi i stvara naš poznati naučnik koji je za svoj rad dobio značajna priznanja ne samo u bivšoj našoj domovini Jugoslaviji nego i u drugim zemljama od strane uglednih institucija za svoj rad i naučna djela. Pored svakodnevnog rada, Dašić ulaže truda i na razvoju svoga kraja. Zajedno sa svojim mještanima uradio je put kroz selo i priključke kroz zaseoke, uveli su vodu u svoje domove. Renovirali školu, uradili crkvu, zašta je, svakako, najviše zaslužan Miomir Dašić kome su Rovčani odali priznanje, a koje piše na ulazu u crkvu. Dašić je obezbijedio značajan dio sredstava za ovo sveto zdanje, poklonio je i zvono na kome piše: “Dr Miomir Dašić svome rodonačelniku vojvodi Daši i njegovim brojnim potomcima bratstva, roditeljima Svetislavu i Aleksandri, ljeta gospodnjeg 2005. godine”. Sve to podsjeća na svoje pretke i opominje da se ne zaboravi prošlost i duhovnost.
Sav život je posvetio nauci i dao značajna djela iz istorije Crne Gore, bivše Jugoslavije i šire. Dosad je objavio: “Vasojevići od pomena do 1878. godine” u dva toma, “Ogledi iz istorije Crne Gore”, “Nezaobilazno u istoriografiji Crne Gore”, a nedavno mu je izašla knjiga iz štampe “Šekular i Šekularci od pomena do 1941. godine”. Svoje radove, rasprave i studije iz istorije objavljuje u svim istorijskim i drugim časopisima širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Tu je među knjigama, u zavičaju, usamljen, prekriven toplom tišinom zavičaja koji ga čuva kao u djetinjstvu majka. Dugo u noći gori svjetlo u njegovoj kući pod orahom. To naš akademik piše, stvara, kažu njegovi mještani. I zaista najbolje se osjeća u zavičaju. Tu napaja svoju dušu novim iskrama, rudari, istrajava, tragajući za pravim vrijednostima, za istinom koja je uvijek surova.
DAN
Gledam, soba prepuna knjiga. Tu su portreti naučnika, istoričara, umjetničke slike. Tu na stolu nalazi se i nedavno izašla knjiga akademika Dašića: “Šekular i Šekularci od pomena do 1941. godine”. Knjiga sadrži blizu 700 stranica, a objavila ju je Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Prostor ispunjen radnom atmosferom, toplinom koja ti pruža radost. Uz sve to, beskrajna tišina prekrila prostor. Grana jabuke puna roda natkrilila prozor kuće. Sunce se spušta na sto, prostire jesenju žuto-bakarnu boju, pa ti toplo u duši, što si ovdje, u kući akademika Dašića.
Obradovao se kad sam došao. Bio mi je direktor kada sam bio đak Gimnazije “Panto Mališić” u Beranama. Bila je to ugledna škola koja je afirmisala talentovane učenike, pomagala im da ostvare svoje želje. Sjećam se, svake godine direktor Dašić je slao profesore i znatan broj učenika na Međunarodni sajam knjiga u Beogradu. Neka vide đaci duhovni centar svijeta, govorio je direktor Dašić. Kupovao je knjige za školsku biblioteku. I zaista, bila je jedna od najbogatijih biblioteka naslovima i brojem u Crnoj Gori. Podsjećam ga na te dane, a on mahne rukom i kaže: “Šta je škola bez knjige. Ona ne postoji. Dobra biblioteka znači mnogo za učenika i profesora. Volim kad mladi čitaju, kad nešto rade, stvaraju. Želja mi je bila da ih pomognem u tome koliko sam mogao, raduje me ako sam uspio.”
Akademik Miomir Dašić je rođen u Rovcima koja su udaljena od Berana oko 20 kilometara. Sada se do ovog mjesta može doći asfaltnim putem. U njemu živi i stvara naš poznati naučnik koji je za svoj rad dobio značajna priznanja ne samo u bivšoj našoj domovini Jugoslaviji nego i u drugim zemljama od strane uglednih institucija za svoj rad i naučna djela. Pored svakodnevnog rada, Dašić ulaže truda i na razvoju svoga kraja. Zajedno sa svojim mještanima uradio je put kroz selo i priključke kroz zaseoke, uveli su vodu u svoje domove. Renovirali školu, uradili crkvu, zašta je, svakako, najviše zaslužan Miomir Dašić kome su Rovčani odali priznanje, a koje piše na ulazu u crkvu. Dašić je obezbijedio značajan dio sredstava za ovo sveto zdanje, poklonio je i zvono na kome piše: “Dr Miomir Dašić svome rodonačelniku vojvodi Daši i njegovim brojnim potomcima bratstva, roditeljima Svetislavu i Aleksandri, ljeta gospodnjeg 2005. godine”. Sve to podsjeća na svoje pretke i opominje da se ne zaboravi prošlost i duhovnost.
Sav život je posvetio nauci i dao značajna djela iz istorije Crne Gore, bivše Jugoslavije i šire. Dosad je objavio: “Vasojevići od pomena do 1878. godine” u dva toma, “Ogledi iz istorije Crne Gore”, “Nezaobilazno u istoriografiji Crne Gore”, a nedavno mu je izašla knjiga iz štampe “Šekular i Šekularci od pomena do 1941. godine”. Svoje radove, rasprave i studije iz istorije objavljuje u svim istorijskim i drugim časopisima širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Tu je među knjigama, u zavičaju, usamljen, prekriven toplom tišinom zavičaja koji ga čuva kao u djetinjstvu majka. Dugo u noći gori svjetlo u njegovoj kući pod orahom. To naš akademik piše, stvara, kažu njegovi mještani. I zaista najbolje se osjeća u zavičaju. Tu napaja svoju dušu novim iskrama, rudari, istrajava, tragajući za pravim vrijednostima, za istinom koja je uvijek surova.
DAN
No comments:
Post a Comment