Stambena zgrada “Njemačka kuća tri” u Beranama. Dvadesetak stanova, koje je izgradila humanitarna organizacija “Help”, u kojima žive raseljenici sa Kosova i Metohije. Ispred zgrade nikog od stanara. Većinom bolesni, sjede u dodijeljenim stambenim jedinicama, očekujući pomoć, volontere i medicinske radnike koji brinu o njima.
Stanari zgrade su većinom ušli u treće doba. U čitavoj zgradi nema petoro djece. Iznemoglost, glad i bolest obilježje su hodnika i stanova zgrade.
Raseljenicima koji žive u “Njemačkoj kući”, to je treći ili četvrti smještaj od kako su napustili Kosovo i Metohiju, nakon NATO bombardovanja 1999. godine. S obzirom na zdravlje i uslove za život, kao i (ne)mogućnost povratka svojim domovima, neki od njih smatraju da će tu dočekati i svoje posljednje dane, a onda će, kako kažu, biti “prebačeni u neposredni komšiluk - na gradsko groblje”, koje je od zgrade udaljeno 50-ak metara. Kako navode pojedini, “za 15-ak godina skoro nikog od ovih stanara više neće biti u njoj, a zgrada će moći da se pretvori u starački dom, ili da posluži u druge svrhe”.
Skoro da nema jednog stana bez teško oboljele osobe, a radi se o bolestima nervnog sistema, karcinoma, srčanim oboljenjima, osobama koje su preživjele infarkte i izlive krvi na mozak...
Niko od njih nema posla. Žive od pomoći Centra za socijalni rad, Crvenog krsta, pojedinih inostranih humanitarnih organizacija, koje polako napuštaju Crnu Goru i Kola srpskih sestara, koje pomaže svoje štićenike. Hrane se onim što dobiju kao pomoć, a to su uglavnom makarone i hljeb. Ostalo, šta se ima.
- Bitno je da se obezbijede ljekovi i da imamo struje, koju, inače, teško možemo da platimo - naglašavaju raseljenici.
Kako kaže Verica Petrović, raseljeno lice iz Prištine, živi bez ijednog eura primanja. Jedva preživljava. Najveća pomoć bila bi joj, kako kaže, da dobije bilo kakav posao.
- Makar da čistim, perem ili čuvam starije osobe. Ali kome, kada znam da se u Beranama sve teže živi, a posao nemaju ni ljudi koji su rođeni ovdje - navodi Petrovićeva.
Ružna sudbina pogađa živote stanara lijepe zgrade “Njemačka kuća”. Raseljeni, gladni, bolesni, socijalno ugroženi - nalaze se na ivici. Ivici života.
Preživljavaju od pomoći
Stanarka zgrade Olga Lakić kaže da živi od pomoći koju dobija od Crvenog krsta i onoga što joj kupi kćerka, takođe raseljeno lice, koja sa svojom porodicom živi u drugoj raseljeničkoj zgradi u Beranama, od 40 eura primanja.
- Sad je problem kako ćemo se zimus grijati, ako ne dobijemo pomoć u drvima. Struja je skupa, ne možemo da je plaćamo ni kada je trošimo samo da spremimo obroke, pa ne dolazi u obzir da se na nju grijemo - zaključuje Lakićeva.
Teško bolesnoj stanarki ove zgrade Snežani Simić potrebna je pomoć za liječenje.
- Molim ljude da mi pomognu da dođem do Beograda kako bih na VMA mogla da uradim analize, nakon čega bi mi bilo omogućeno da se kvalitetno liječim u Kliničkom centru u Podgorici - apeluje Snežana Simić.
DAN
Stanari zgrade su većinom ušli u treće doba. U čitavoj zgradi nema petoro djece. Iznemoglost, glad i bolest obilježje su hodnika i stanova zgrade.
Raseljenicima koji žive u “Njemačkoj kući”, to je treći ili četvrti smještaj od kako su napustili Kosovo i Metohiju, nakon NATO bombardovanja 1999. godine. S obzirom na zdravlje i uslove za život, kao i (ne)mogućnost povratka svojim domovima, neki od njih smatraju da će tu dočekati i svoje posljednje dane, a onda će, kako kažu, biti “prebačeni u neposredni komšiluk - na gradsko groblje”, koje je od zgrade udaljeno 50-ak metara. Kako navode pojedini, “za 15-ak godina skoro nikog od ovih stanara više neće biti u njoj, a zgrada će moći da se pretvori u starački dom, ili da posluži u druge svrhe”.
Skoro da nema jednog stana bez teško oboljele osobe, a radi se o bolestima nervnog sistema, karcinoma, srčanim oboljenjima, osobama koje su preživjele infarkte i izlive krvi na mozak...
Niko od njih nema posla. Žive od pomoći Centra za socijalni rad, Crvenog krsta, pojedinih inostranih humanitarnih organizacija, koje polako napuštaju Crnu Goru i Kola srpskih sestara, koje pomaže svoje štićenike. Hrane se onim što dobiju kao pomoć, a to su uglavnom makarone i hljeb. Ostalo, šta se ima.
- Bitno je da se obezbijede ljekovi i da imamo struje, koju, inače, teško možemo da platimo - naglašavaju raseljenici.
Kako kaže Verica Petrović, raseljeno lice iz Prištine, živi bez ijednog eura primanja. Jedva preživljava. Najveća pomoć bila bi joj, kako kaže, da dobije bilo kakav posao.
- Makar da čistim, perem ili čuvam starije osobe. Ali kome, kada znam da se u Beranama sve teže živi, a posao nemaju ni ljudi koji su rođeni ovdje - navodi Petrovićeva.
Ružna sudbina pogađa živote stanara lijepe zgrade “Njemačka kuća”. Raseljeni, gladni, bolesni, socijalno ugroženi - nalaze se na ivici. Ivici života.
Preživljavaju od pomoći
Stanarka zgrade Olga Lakić kaže da živi od pomoći koju dobija od Crvenog krsta i onoga što joj kupi kćerka, takođe raseljeno lice, koja sa svojom porodicom živi u drugoj raseljeničkoj zgradi u Beranama, od 40 eura primanja.
- Sad je problem kako ćemo se zimus grijati, ako ne dobijemo pomoć u drvima. Struja je skupa, ne možemo da je plaćamo ni kada je trošimo samo da spremimo obroke, pa ne dolazi u obzir da se na nju grijemo - zaključuje Lakićeva.
Teško bolesnoj stanarki ove zgrade Snežani Simić potrebna je pomoć za liječenje.
- Molim ljude da mi pomognu da dođem do Beograda kako bih na VMA mogla da uradim analize, nakon čega bi mi bilo omogućeno da se kvalitetno liječim u Kliničkom centru u Podgorici - apeluje Snežana Simić.
DAN
No comments:
Post a Comment