Priča iz komšiluka
Ne kaže naš narod uzalud: imao pa nemao. Vasojevićka Andrijevica, drevna naseobina na obali Lima, zaista tako živi decenije, čak i vjekove, maštajući i prizivajući, često minula vremena, ali i misleći da će im nova donijeti lagodniji život. Snivaju slatke snove o vremenima minulim, ali i onim, ne tako davnim, kada su ovdje udareni temelji, i počela da radi fabrika slatkiša "Soko Štark". U njoj posao nađoše brojni stanovnici varošice sa Lima. Malo traja, nebi nikoliko, stvarnost ih ponovo podsjeti na neka minula vremena, vjerovatno, siromašnija, koja su doživjeli i preživjeli ovdašnji mještani. Šta to bi sa usnulom varošicom, odnedavno i opštinskim centrom?
Nekada glavno administrativno i kulturno mjesto Vasojevića Andrijevica je imala "sreću" da se nikako ne može uključiti u bogatiji način života. Ustvari od života se mnogo očekivalo, ali je on stalno bio na nekakvoj nezbrdici, i pored činjenice da su u blizini ovog predivnog mjesta (što se prirode tiče) mnogi imali sreću da žive. Ali, nekada je cio ovo područje imalo 38 opština, a poslije Drugog svjetskog rata u Andrijevici je bila i prva škola pod nazivom "vasojevićki univerzitet" koja je, poslije cetinjske, prva u Crnoj Gori bila državna. Uz to ovdje je 1936. godine postojalo i kulturno umjetničko društvo koje je brojalo 350 članova, zabilježili su hroničari ovog kraja. U to vrijeme ovaj kraj je bio i jedan od najznačajnijih ekonomskih i kulturnih centara sjeverne Crne Gore. A ratovi su ovuda tekli "po običaju". Svaki je donosio velike nevolje, a Drugi svjetski rat, odnosno prvih godina poslije njegovog završetka poznat je i po zastoju cijelog područja, po životu koji je otišao nekim drugim putem: U ekonomskom smislu, u kulturnom takođe. Kako i ne bi, "ukinuta" je i Andrijevica kao opština. Uslijedila su seljenja i odlazak stanovništva "trbuhom za kruhom", pa su mnogi domovi ostali bez stanovnika, a cio ovaj kraj je, dan po dan, bio prepuštan sam sebi. Nije se mnogo toga promijenilo ni do današnjih dana, mada je Andrijevica postala opština. Pitam predsjednika Opštine Veselina Bakića šta to danas konkretno znači- uspinjanje života ili njegovo dalje urušavanje.
- Ovih dana sumiramo rezultate "poslovanja" iz prošle godine i pravimo projekciju za ovu tekuću. Ako naše rezultate gledamo sa aspekta njenih nadležnosti 2005. godinu možemo ocijeniti kao, za naše uslove, relativno uspješnu. Imali smo uravnoteženu budžetsku potrošnju. Sama činjenica da smo budžet za 2005. godinu ostvarili sa 101,95 odsto dovoljno govori o tome. Trećinu sredstava smo usmjerili na kapitalne investicije, za izgradnju objekata, komunalne i društvene infrastrukture i kao učešće u brojnim projektima koji su, po našem mišljenju, bili ravnomjerno raspoređeni u svim mjesnim zajednicama. Vrlo je važno napomenuti da smo imali izvanrednu saradnju sa građanima i mjesnim zajednicama, čiji su mještani značajno učestvovali u realizaciji brojnih programa.
Ali, kako ističe Veselin Bakić ovaj kraj i dalje karakteriše nedovoljna izgradnja i komunalna i društvena infrastruktura. Posebno nas zabrinjava činjenica što jedan dio projekata, koje godinama kandidujemo kod nadležnih republičkih institucija, još nije našao mjesto u njihovim programima.
Prvi čovjek andrijevičke opštine ne krije činjenicu da je privredna i socijalna situacija izuzetno složena. Prije svega zbog loših rezultata privatizacije, i stečajeva koji su se okončali likvidacijom nekih preduzeća. Najteža je ona u nekada najboljem kolektivu - pogonu "Soko Štark," ili kako je ovdje zovu "slatkom fabrikom", kada je 160 radnika ostalo bez posla. Time su izgubljene i nade mnogih mladih ljudi da će naći zaposlenje možda u obnovljenom i proširenom pogonu. Nije bilo tako, nažalost. A za posao čekaju mnogi. Prema nedavnom popisu opština Andrijevica ima oko šest i po hiljada stanovnika, koji žive u 24 naselja, odnosno u 15 mjesnih zajednica. U samom centru blizu hiljadu, a na ostalom seoskom području preko pet hiljada. Prije 14 godina varoši na obali Lima vraćen je status opštine. U njoj je danas zaposleno oko 770 radnika, ali na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi se 731 nezaposleno lice od kojih tri i više godina mnogi čekaju na posao. Uz ove, ne baš povoljne podatke, treba istaći da u ovom kraju živi i preko 750 penzionera, vjerovatno sa najnižim primanjima u Crnoj Gori.
Ima ovdje, normalno, i onih drugih veselijih podataka, naročito onih iz oblasti kulture i medija. Zna se da je Andrijevica i cio ovaj kraj poznata po značajnim piscima i novinarima. Ovdje od prije pola godine postoji i Radio stanica. Direktor najmlađeg medija u Crnoj Gori Svetislav Stijović, dugogodišnji novinar beranske "Slobode " i dopisnik drugih glasila iz Crne Gore i današnje državne zajednica urednik je Radio Andrijevice koji ima šest zaposlenih. Radio je, kaže on, ušao u narod, stekao veliki broj slušalaca, realizujući 24 sata dnevno program od značaja za sve građane. Uostalom, ovom malom - velikom kolektivu pomaže i činjenica što nastavljaju slavnu tradiciju novinarstva ovog kraja u kojem su rođena poznata novinarska imena Momo Jojić, Vojo Đukić, književnik i novinar Mihailo Lalić, Božidar Kićović, braća Boro i Vojo Lalić, Miroslav Stojanović, Dušan Čukić, Stradimir Fatić, pa Vlajko Ćulafić, Tomislav Šoškić i mnogi drugi. U svakom slučaju, Radio Andrijevica će sigurno biti i dalje uvažen kolekti. Dolaze mladi i talantovani a izlaze poznati i priznati poslenici javne riječi.
A šta to bi sa ovdašnjim Centrom kulture koji se već afirmisao na ovom prostoru u potpunosti ispunjavjući svoju svrhu. U njegovom sastavu je i Biblioteka osnovana 27. januara 1892. Međutim, ima i druga strana ove medalj - u Andrijevici nema doma kulture, liše one započete građevine, od prije nekoliko godina, koju ovdje svi nazivaju "Vasojevićkim Skadrom na Bojani".
- Dom kulture ne postoji od sedamdesetih godina, kaže Zoran Lekić njegov predsjednik. Prolaskom magistralnog puta Berane -Andrijevica -Plav, srušen je, u centru grada, tada postojeća zgrada ove ustanove, i do sada nije izgrađena nova. Odlazila su, kaže Lekić na razne adrese, pisma i zahtjevi Vladi RCG ali posao nije doveden do kraja. Bilo je pokušaja i obećanja, naročito kada su započeti radovi prije deset godina i izliveni temelji građevine. No, sve je stalo. I ponovo smo krenuli sa slanjem papira, peticija, a od toga ništa. Nije podržan ni programski sadržaj ustanove na čijem sam čelu a zbog toga već dugi niz godina reaguju građani. Da li će od naših planova i programa sve ostati na početku, ja ne mogu da odgovorim. To je, uz našu zaostalu privredu, veliki problem ovog dijela Vasojevića pa i šire, kaže Lekić.
Veliki je problem i to što ovdje, pored Lima, i pored svih ljepota, turizam još nije zaživio. Reklo bi se čak da je bio bolje razvijen prije nekoliko decenija, kada je ovdje postojao i radio poznati hotel "Komovi". Poslije starog sagrađen je novi, u kojem su poduže vremena boravila raseljena lica. Danas je hotel zatvoren. Da nije jednog restorana - motela "Bandovića most", vlasništvo Milića Radojevića, ovdje čovjek ne bi imao gdje zakonačiti. Mnoštvo ugostiteljskih objekata, danas su sastajališta mnogih mladih ljudi koji, u potrazi za poslom, u njima "ubijaju" dokolicu i besparicu, koja vlada ovdje pored Lima.
POBJEDA
Ne kaže naš narod uzalud: imao pa nemao. Vasojevićka Andrijevica, drevna naseobina na obali Lima, zaista tako živi decenije, čak i vjekove, maštajući i prizivajući, često minula vremena, ali i misleći da će im nova donijeti lagodniji život. Snivaju slatke snove o vremenima minulim, ali i onim, ne tako davnim, kada su ovdje udareni temelji, i počela da radi fabrika slatkiša "Soko Štark". U njoj posao nađoše brojni stanovnici varošice sa Lima. Malo traja, nebi nikoliko, stvarnost ih ponovo podsjeti na neka minula vremena, vjerovatno, siromašnija, koja su doživjeli i preživjeli ovdašnji mještani. Šta to bi sa usnulom varošicom, odnedavno i opštinskim centrom?
Nekada glavno administrativno i kulturno mjesto Vasojevića Andrijevica je imala "sreću" da se nikako ne može uključiti u bogatiji način života. Ustvari od života se mnogo očekivalo, ali je on stalno bio na nekakvoj nezbrdici, i pored činjenice da su u blizini ovog predivnog mjesta (što se prirode tiče) mnogi imali sreću da žive. Ali, nekada je cio ovo područje imalo 38 opština, a poslije Drugog svjetskog rata u Andrijevici je bila i prva škola pod nazivom "vasojevićki univerzitet" koja je, poslije cetinjske, prva u Crnoj Gori bila državna. Uz to ovdje je 1936. godine postojalo i kulturno umjetničko društvo koje je brojalo 350 članova, zabilježili su hroničari ovog kraja. U to vrijeme ovaj kraj je bio i jedan od najznačajnijih ekonomskih i kulturnih centara sjeverne Crne Gore. A ratovi su ovuda tekli "po običaju". Svaki je donosio velike nevolje, a Drugi svjetski rat, odnosno prvih godina poslije njegovog završetka poznat je i po zastoju cijelog područja, po životu koji je otišao nekim drugim putem: U ekonomskom smislu, u kulturnom takođe. Kako i ne bi, "ukinuta" je i Andrijevica kao opština. Uslijedila su seljenja i odlazak stanovništva "trbuhom za kruhom", pa su mnogi domovi ostali bez stanovnika, a cio ovaj kraj je, dan po dan, bio prepuštan sam sebi. Nije se mnogo toga promijenilo ni do današnjih dana, mada je Andrijevica postala opština. Pitam predsjednika Opštine Veselina Bakića šta to danas konkretno znači- uspinjanje života ili njegovo dalje urušavanje.
- Ovih dana sumiramo rezultate "poslovanja" iz prošle godine i pravimo projekciju za ovu tekuću. Ako naše rezultate gledamo sa aspekta njenih nadležnosti 2005. godinu možemo ocijeniti kao, za naše uslove, relativno uspješnu. Imali smo uravnoteženu budžetsku potrošnju. Sama činjenica da smo budžet za 2005. godinu ostvarili sa 101,95 odsto dovoljno govori o tome. Trećinu sredstava smo usmjerili na kapitalne investicije, za izgradnju objekata, komunalne i društvene infrastrukture i kao učešće u brojnim projektima koji su, po našem mišljenju, bili ravnomjerno raspoređeni u svim mjesnim zajednicama. Vrlo je važno napomenuti da smo imali izvanrednu saradnju sa građanima i mjesnim zajednicama, čiji su mještani značajno učestvovali u realizaciji brojnih programa.
Ali, kako ističe Veselin Bakić ovaj kraj i dalje karakteriše nedovoljna izgradnja i komunalna i društvena infrastruktura. Posebno nas zabrinjava činjenica što jedan dio projekata, koje godinama kandidujemo kod nadležnih republičkih institucija, još nije našao mjesto u njihovim programima.
Prvi čovjek andrijevičke opštine ne krije činjenicu da je privredna i socijalna situacija izuzetno složena. Prije svega zbog loših rezultata privatizacije, i stečajeva koji su se okončali likvidacijom nekih preduzeća. Najteža je ona u nekada najboljem kolektivu - pogonu "Soko Štark," ili kako je ovdje zovu "slatkom fabrikom", kada je 160 radnika ostalo bez posla. Time su izgubljene i nade mnogih mladih ljudi da će naći zaposlenje možda u obnovljenom i proširenom pogonu. Nije bilo tako, nažalost. A za posao čekaju mnogi. Prema nedavnom popisu opština Andrijevica ima oko šest i po hiljada stanovnika, koji žive u 24 naselja, odnosno u 15 mjesnih zajednica. U samom centru blizu hiljadu, a na ostalom seoskom području preko pet hiljada. Prije 14 godina varoši na obali Lima vraćen je status opštine. U njoj je danas zaposleno oko 770 radnika, ali na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi se 731 nezaposleno lice od kojih tri i više godina mnogi čekaju na posao. Uz ove, ne baš povoljne podatke, treba istaći da u ovom kraju živi i preko 750 penzionera, vjerovatno sa najnižim primanjima u Crnoj Gori.
Ima ovdje, normalno, i onih drugih veselijih podataka, naročito onih iz oblasti kulture i medija. Zna se da je Andrijevica i cio ovaj kraj poznata po značajnim piscima i novinarima. Ovdje od prije pola godine postoji i Radio stanica. Direktor najmlađeg medija u Crnoj Gori Svetislav Stijović, dugogodišnji novinar beranske "Slobode " i dopisnik drugih glasila iz Crne Gore i današnje državne zajednica urednik je Radio Andrijevice koji ima šest zaposlenih. Radio je, kaže on, ušao u narod, stekao veliki broj slušalaca, realizujući 24 sata dnevno program od značaja za sve građane. Uostalom, ovom malom - velikom kolektivu pomaže i činjenica što nastavljaju slavnu tradiciju novinarstva ovog kraja u kojem su rođena poznata novinarska imena Momo Jojić, Vojo Đukić, književnik i novinar Mihailo Lalić, Božidar Kićović, braća Boro i Vojo Lalić, Miroslav Stojanović, Dušan Čukić, Stradimir Fatić, pa Vlajko Ćulafić, Tomislav Šoškić i mnogi drugi. U svakom slučaju, Radio Andrijevica će sigurno biti i dalje uvažen kolekti. Dolaze mladi i talantovani a izlaze poznati i priznati poslenici javne riječi.
A šta to bi sa ovdašnjim Centrom kulture koji se već afirmisao na ovom prostoru u potpunosti ispunjavjući svoju svrhu. U njegovom sastavu je i Biblioteka osnovana 27. januara 1892. Međutim, ima i druga strana ove medalj - u Andrijevici nema doma kulture, liše one započete građevine, od prije nekoliko godina, koju ovdje svi nazivaju "Vasojevićkim Skadrom na Bojani".
- Dom kulture ne postoji od sedamdesetih godina, kaže Zoran Lekić njegov predsjednik. Prolaskom magistralnog puta Berane -Andrijevica -Plav, srušen je, u centru grada, tada postojeća zgrada ove ustanove, i do sada nije izgrađena nova. Odlazila su, kaže Lekić na razne adrese, pisma i zahtjevi Vladi RCG ali posao nije doveden do kraja. Bilo je pokušaja i obećanja, naročito kada su započeti radovi prije deset godina i izliveni temelji građevine. No, sve je stalo. I ponovo smo krenuli sa slanjem papira, peticija, a od toga ništa. Nije podržan ni programski sadržaj ustanove na čijem sam čelu a zbog toga već dugi niz godina reaguju građani. Da li će od naših planova i programa sve ostati na početku, ja ne mogu da odgovorim. To je, uz našu zaostalu privredu, veliki problem ovog dijela Vasojevića pa i šire, kaže Lekić.
Veliki je problem i to što ovdje, pored Lima, i pored svih ljepota, turizam još nije zaživio. Reklo bi se čak da je bio bolje razvijen prije nekoliko decenija, kada je ovdje postojao i radio poznati hotel "Komovi". Poslije starog sagrađen je novi, u kojem su poduže vremena boravila raseljena lica. Danas je hotel zatvoren. Da nije jednog restorana - motela "Bandovića most", vlasništvo Milića Radojevića, ovdje čovjek ne bi imao gdje zakonačiti. Mnoštvo ugostiteljskih objekata, danas su sastajališta mnogih mladih ljudi koji, u potrazi za poslom, u njima "ubijaju" dokolicu i besparicu, koja vlada ovdje pored Lima.
POBJEDA
No comments:
Post a Comment